Zauvari

Reč ZAUVARI, koju sam uzeo za naslov ove knjige, nastala je u mom detinjstvu. Igrao sam se, gradeći svoju kraljevinu od kamenčića, piljaka, lešnika, oblutaka, iverja, pruća i drugog sitnog materijala, koji sam skupljao i čuvao, znajući da će mi jednoga dana biti ZAUVAR, od koristi, makar i male. Kraljevinu sam svakodnevno dograđivao i opremao ispod Velike Lijeske, nedaleko od Gustog Liješća, u Krševima, dok su ovce i goveda, koje sam čuvao, ležali u hladovini. Nazvao sam je ZAUVARI, od glagola UVAR, korist, i priloga ZAUVAR, korisno. Kraljevina Zauvari je bila moja dragocena bajkovita igračka, pomoćnica u odrastanju i razumevanju sveta i života. Ni sad ne znam zašto sam odlučio da bude kraljevina, a ne republika. Možda zato što sam voleo bajke i šah. I u bajkama i na šahovskoj tabli kraljevi su glavni. Bilo je sasvim prirodno i demokratski da ja budem Kralj, uprkos svakodnevnom negodovanju mog dvojnika Tomislava, koji nije birao sredstva da me omalovaži, smišljajući protestne slogane, poput onog: Naš je Kralj glup ko malj! Ova knjiga je autobiografska u onoj meri u kojoj može da se tiče svakog deteta i svakog odraslog čoveka, roditelja, koji će u mojoj kraljevini prepoznati svoju. Posle šezdeset godina, u meni Zauvari živi kao simbol srećnog odrastanja, metafora koja mi pomaže u velikoj meri da proniknem i shvatim univerzalne fenomene i tajne detinjstva. Put do Kraljevine Zauvari danas je prava avantura, kroz koju deca postaju ljudi, a ljudi deca.