Ovo je delo koje bez sumnje predstavlja osnov svih istorijskih i filozofskih analiza 20. veka. Od vremena kada je nastalo u formi predavanja, koja je autor držao na Harvardu 1932. i 1933. godine, steklo je reputaciju kamena temeljca „„istorije ideja““. Istoriju filozofije Lavdžoj vidi kao zbrku različitih koncepata, iz kojih, kao jedan od najboljih primera, izdvaja ideju o „„velikom lancu bića““, to će reći o univerzumu koji je, sa stanovišta teologije, nauke i u vrednosnom smislu, povezan unapred determinisanim stupnjevima koje pronalazimo u svim etapama života.Lavdžoj vidi dvojstvo u prirodi i društvu, prema kojem i zabluda i istina postoje kao deo prirodnog ustrojstva sveta. Prošlost nas podseća na to da je malo verovatno da će dominantni oblici mišljenja našeg vremena – koje svakako vidimo kao jasne, koherentne i čvrsto utemeljene – biti isto tako i bez rezerve prihvaćeni i u budućnosti. „„Veliki lanac bića““ je putovanje u prošlost i to putovanje sa jasnom misijom: da ospori uvreženo mišljenje kako se sve zna, odnosno da ono što se znalo jednom nije moglo da se menja u nekom drugom vremenu.Lavdžoj insistira na „„unutrašnjoj vrednosti raznolikosti““ koju kao opomenu suprotstavlja izvesnosti. To ne znači da on toleriše ravnodušnost ili relativizovanje kao vrednosti po sebi, već da ceni mentalne i fizičke procese koji se odvijaju u ljudskim bićima. Kao što primećuje Piter Stenlis: „„Vera je u velikom lancu bića konačno u velikoj meri iskorenjena zahvaljujući udruženim uticajma romantičarskog idealizma, Darvinove evolucionističke teorije i Ajnštajnove teorije relativnosti.““ Malo je knjiga koje preispituju ludosti prošlosti, a ostaju toliko dugo žive kao što je slučaj sa ovim sjajnim delom Artura Lavdžoja.
Ovo je delo koje bez sumnje predstavlja osnov svih istorijskih i filozofskih analiza 20. veka. Od vremena kada je nastalo u formi predavanja, koja je autor držao na Harvardu 1932. i 1933. godine, steklo je reputaciju kamena temeljca „„istorije ideja““. Istoriju filozofije Lavdžoj vidi kao zbrku različitih koncepata, iz kojih, kao jedan od najboljih primera, izdvaja ideju o „„velikom lancu bića““, to će reći o univerzumu koji je, sa stanovišta teologije, nauke i u vrednosnom smislu, povezan unapred determinisanim stupnjevima koje pronalazimo u svim etapama života.Lavdžoj vidi dvojstvo u prirodi i društvu, prema kojem i zabluda i istina postoje kao deo prirodnog ustrojstva sveta. Prošlost nas podseća na to da je malo verovatno da će dominantni oblici mišljenja našeg vremena – koje svakako vidimo kao jasne, koherentne i čvrsto utemeljene – biti isto tako i bez rezerve prihvaćeni i u budućnosti. „„Veliki lanac bića““ je putovanje u prošlost i to putovanje sa jasnom misijom: da ospori uvreženo mišljenje kako se sve zna, odnosno da ono što se znalo jednom nije moglo da se menja u nekom drugom vremenu.Lavdžoj insistira na „„unutrašnjoj vrednosti raznolikosti““ koju kao opomenu suprotstavlja izvesnosti. To ne znači da on toleriše ravnodušnost ili relativizovanje kao vrednosti po sebi, već da ceni mentalne i fizičke procese koji se odvijaju u ljudskim bićima. Kao što primećuje Piter Stenlis: „„Vera je u velikom lancu bića konačno u velikoj meri iskorenjena zahvaljujući udruženim uticajma romantičarskog idealizma, Darvinove evolucionističke teorije i Ajnštajnove teorije relativnosti.““ Malo je knjiga koje preispituju ludosti prošlosti, a ostaju toliko dugo žive kao što je slučaj sa ovim sjajnim delom Artura Lavdžoja.
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na veb-sajtu ananas.rs, kompanija Ananas može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj, putem "kolačića" (eng. "cookies").