"Preko šesdeset godina Starac je sebe prinosio Bogu na dar. Zato je i njegova reč bila blagodatna, i zato je u stare dane, kao i drevni svetogorski monasi, kada se duhovno sabrao, molitveno očistio i prosvetio, tek tada krenuo da svojimn nogama osveštava, kao što su to činile noge Svetog Save, u velikoj brizi ovog svetitelja za svoj narod i njegovo prosvećenje.
Knjiga predstavlja skromnu žrtvu ljubavi prema Starcu i hvala Gospodu koji nam ga je podario, i koja nema za cilj samo izlaganje njegove biografije kao slike njegovog predanog i samožrtvovanog života, već i težnju da se otkrije njegova hagiografija u kojoj se, kao na ikoni preobraženoj Carstvom Nebeskim, vidi obljesak svetosti života njegovog."
Vidi još informacijaVidi još informacija