Sablasne priče

Ożarski je osupnut promatrao sjedokosog diva kojemu je on, stasit i snažan muškarac, izgledao lagan kao pero. Imponirao mu je svojom snagom. Ipak, istovremeno se nije mogao otresti nelagode koju su u njemu budile preuranjena bliskost i domaćinova nametljiva ljubaznost. Sada ga je u odbljesku jednostavne kuhinjske lampe, koja je visjela na užetu s prljavog stropa, mogao pozornije osmotriti. Imao je možda sedamdesetak godina, ali krepkost, jedar izgled i netom doživljeni dokazi snage neobične za tu dob, znakovito su smeli promatrača. Izduženo lice, prekriveno bradavicama, obrubljivala je duga, srebrnastobijela kosa koja se spuštala s obje strane, ravno podšišana u ravnini donje vilice. Posebne su bile starčeve oči. Crne, demonskog sjaja, plamtjele su nekom neobuzdanom, strastvenom vatrom. Isti je izraz imalo široko lice, snažnih, izbočenih čeljusti i debelih, putenih usana. Na Ożarskog je ostavio nelagodan dojam, nagonski mu je u njemu bilo nešto odbojno, ali nije se mogao oduprijeti izvjesnoj magnetičnoj privlačnosti koja je isijavala iz njegovih očiju…Stefan Grabiński (1887-1936) bio je poljski autor fantastičnih i pripovijesti koje bi se mogle uvrstiti u žanr horora. Nazivaju ga poljskim Poeom ili poljskim Lovecraftom. Grabiński je bio majstor žanra i nedvojbeno je svevremenski klasik. U književnosti se pojavio zbirkom novela Fragmenti neobičnog. U tmini vjere (Z wyjątkow. W pomrokach wiary, 1909), a potom je zašutio na gotovo punih deset godina. Godine 1918. objavljuje zbirku pripovijedaka Na brdu ruža (Na wzgórzu róż), a 1919. izlazi mu najpoznatija zbirka kojom je ostvario kratkotrajnu slavu: Demon kretanja (Demon ruchu). Napisao je i zbirke Mahniti hodočasnik (Szalony pątnik, 1920) te Neobična pripovijest (Niesamowita opowieść, 1922) i još četiri romana.