

S kamenjem, Hristovim, belim - sabrane pesme
Brend:Narodno delo
Prodavac:DELFI KNJIŽARE
10.000RSD

Ananas. Broj 1 e-trgovac u Srbiji.
Najbolji odnos cene i kvaliteta za 2025/2026 od strane ICERITAS.
Po čemu su prepoznatljive Radulovićeve pesničke knjige?
Njihova glavna osobina je traganje za načinom na koji će izraziti jedno od osnovnih iskustava za koje je čovek sposoban - religiozno iskustvo. Konkretnije, to je iskustvo zasnovano na hrišćanskom pogledu na svet, odnosno, na učenjima hrišćanskih bogotražitelja. Kao što je već istaknuto, Radulovićevo polazište je uvid u ontološku i epohalnu bolest savremenog čoveka - zaborav transcendencije i napuštanje područja svetog. Nevolja savremenog čoveka nije samo u tome što je zaboravio onostranost, kao svoje utočište, nego što je hteo da je zaboravi, prigrlivši zlatno tele savremenog konzumerističkog hedonizma, koji svet vidi kao površinu za igru isfabrikovanih potreba i sredstava, za njihovo brzo i lako zadovoljenje. Snovi o individualnoj i kolektivnoj emancipaciji su se, u svesti savremenog čoveka, pretvorili u isključivi zahtev za stvarnošću ovoga sveta, za delovanjem, zadovoljstvom i uspehom. Za neku drugu, slojevitiju, reljefniju i dublju stvarnost taj čovek više nema ni volje, niti merila. On ne zna i ponosi se svojim neznanjem, zaboravio je da oseća i hvali se vlastitom ravnodušnošću, on, konačno, svoju veru usmerava ka idolima koje mu isporučuju savremeni masovni mediji - iz oblasti sporta, politike ili popularnih sadržaja koji liče na umetnost. Radulovićevo pesništvo negira tu samosputanost savremenog čoveka i otvara se iskustvima višeg reda. Ali, isto tako, to pesništvo zna i za stramputice i uske staze na koje nailaze oni koji krenu putem obnove osnovnih religioznih odnosa. Kao i to da je na ovom putu najbolje krenuti najužom i najstrmijom stazom i da je zavejan put, zapravo, kraći od onoga koji ima ravnu putanju.
– Saša Radojčić
Njihova glavna osobina je traganje za načinom na koji će izraziti jedno od osnovnih iskustava za koje je čovek sposoban - religiozno iskustvo. Konkretnije, to je iskustvo zasnovano na hrišćanskom pogledu na svet, odnosno, na učenjima hrišćanskih bogotražitelja. Kao što je već istaknuto, Radulovićevo polazište je uvid u ontološku i epohalnu bolest savremenog čoveka - zaborav transcendencije i napuštanje područja svetog. Nevolja savremenog čoveka nije samo u tome što je zaboravio onostranost, kao svoje utočište, nego što je hteo da je zaboravi, prigrlivši zlatno tele savremenog konzumerističkog hedonizma, koji svet vidi kao površinu za igru isfabrikovanih potreba i sredstava, za njihovo brzo i lako zadovoljenje. Snovi o individualnoj i kolektivnoj emancipaciji su se, u svesti savremenog čoveka, pretvorili u isključivi zahtev za stvarnošću ovoga sveta, za delovanjem, zadovoljstvom i uspehom. Za neku drugu, slojevitiju, reljefniju i dublju stvarnost taj čovek više nema ni volje, niti merila. On ne zna i ponosi se svojim neznanjem, zaboravio je da oseća i hvali se vlastitom ravnodušnošću, on, konačno, svoju veru usmerava ka idolima koje mu isporučuju savremeni masovni mediji - iz oblasti sporta, politike ili popularnih sadržaja koji liče na umetnost. Radulovićevo pesništvo negira tu samosputanost savremenog čoveka i otvara se iskustvima višeg reda. Ali, isto tako, to pesništvo zna i za stramputice i uske staze na koje nailaze oni koji krenu putem obnove osnovnih religioznih odnosa. Kao i to da je na ovom putu najbolje krenuti najužom i najstrmijom stazom i da je zavejan put, zapravo, kraći od onoga koji ima ravnu putanju.
– Saša Radojčić
