Arhimandrit Sofronije (Saharov) je znameniti teolog i asketa Pravoslavne Crkve druge polovine 20. veka. Iz ruske emigracije u Evropi uputio se, i dve decenije svog života proveo je na Svetoj Gori. Tu je stasavao kao duhovni učenik prepodobnog monaha Siluana Atonskog. Nakon povratka na Zapad osnovao je Manastir Sv. Jovana Krstitelja u okrugu Eseks u Engleskoj. O Bogu i životu govorio je jednostavno, razumljivo i mudro, sopstvenim primerom svedočeći da, kako je sam kazivao, nama, Hrišćanima, ne priliči nikakvo ograničavanje, nikakva samozatvorenost, nikakav strah od onoga što je tuđe. Poput ljubavi Hristove koja obuhvata čitav svet, reči arhimandrita Sofronija ne poznaju granice jer svakom čoveku prilazi kao neponovljivoj večnoj vrednosti.
Savremeni i ubrzani način života stvorio je dvostruku teskobu bića koja se očituje kako u unutrašnjem svetu pojedinca, tako i u svetu izvan njega.
Arhimandrit Sofronije jasno uviđa da su se promenili kako sama tvar, tako i prostor i vreme ali ne samo zbog posledica usahlosti unutrašnjeg života. On ne nalazi način da to objasni ali nesumnjivo vidi, i telesnim očima, da se nešto što bi usled nedostatka reči imenovao kao sadržajnost povuklo, kako iz njega, tako i iz sveta oko njega. Kada se to tačno dogodilo ne bi mogao da se seti...
Vidi još informacijaVidi još informacija