Puževi odlaze u estivaciju

Posmatrajući ga sa distance, Zlatan-Zlatko-Zlaja je bio karikatura u pokretu. Totalno neskladan i disfunkcionalan tip. A zbog svoje osobenosti, uvrnutog ponašanja, iznenadnih pokreta i nepredvidivih reakcija, dobio je nadimak Droga. Otac, kojega ne pamti, nadenuo mu je ime Zlatan, zbog zlatne boje kose, koju je imao pri rođenju. Ubrzo se zlatna izgubila, baš kao i otac, a izrasla mu je nova, crvenkasto-riđa. Visok i štrkljast, sa dugačkim i mršavim nogama, ličio je na čaplju koja gazi močvarom. U hodu je klatio glavom napred-nazad kao smjerni horoz koji traži izgubljeno zrno, a kovrdžava kosa mu je skakutala u loknama, kao da su makaroni, prosuti iz kese.

- Šta ?! - ne mogu da povjerujem da će me ostaviti pored otvorenog groba, nedovršenog posla. Šta da radim sa prababom ??

- Uzmi ili ostavi! - raskezio mi se osvetnički. Krlje od njegovih zuba me natjeraše da skrenem i spustim pogled na prababinu lobanju. Imala je bolje zube od njega. Ako to skonta, bio sam ubijeđen da će ovaj trgovac smrti pronaći način kako da svoje zube zamijeni njenim.

- Ako nećeš da završiš započeto - ne moraš! - održavajući ovo malo ponosa što mi je preostalo, pokušao sam da izblefiram da mi nije stalo do njegove pomoći. I nije mi uspjelo.

- Za ove pare ti dajem sanduk i piramidu. Molim lepo! Da ne pričaš okolo da sam ispao nečovek prema tebi - veliki dobrotvor je dodao: - Iskopavanje te ja častim.