Da li je roman Oči boje neba tumaranje po prošlosti u potrazi za izgubljenim vremenom da bi uspomenama pravdali lica u ogledalima koja nas upitno sustižu? Jeste. Ne da smo podosta obmanuti, nego smo podosta i sami, da li samo nehotice, kumovali krivnjama koje se kadikad teško daju ispraviti.Moglo bi se kazati da je ovo romaneskno štivo i lamentovana zagledanost u biće i nemoć bića pred naglom bujicom ništavila. U celini uzev rukopis je u samoj reminiscenciji glavnih junaka romana (Nemanja, Milena, Dalibor, Anabela) nužno opervažen istorijskom faktografijom. „„Svaka budućnost koja dospe na krilima euforije, tipičnog stanja duha u nas, tim istim krilima odleprša u prošlost po kojoj tumaramo tražeći izgubljeno““ zapisuje M. Dalmacija objašnjavajući umnu gestu Dalibora, profesora istorije, negdašnjeg ilegalca crvenih.Životno pletivo Anabele (ljubav u trajanju nje i Dalibora) svilenim nitima vezuje lica pričom o ljudima i njihovim ćudima u teškim, dobrim i zlim vremenima (Tomas Švajcer, Frida, Gerhard). Anabelu, iz crnog vagonskog transporta ka Berlinu spasava savest i brižnost šefa stanice u Grinbadenu. Voljom Fride i Gerharda, potonja studentkinja germanistike, preživeće Drugi svetski rat u njihovoj seoskoj kući.Dobri i ljudi plemenitog duha su u prvom planu ovoga romana koji je, tu i tamo, obojen svetlo-patetičnim nijansama.Moglo bi se, uzgred, kazati da je ovaj roman i neka vrsta familijarne sage.Romaneskna priča o Anabeli je sudbinska ispovest o jednoj zemlji koje više nema, o licima sa iskidanim fotografijama i pasportima uniženim do blatnog gliba i bola, o podlim i podmuklim intrigama zlih spodoba, o gadnim mučninama koje seju suludo narcisoidni doušnici, o zanosima i pobedama sručenim u ponor poraza u doba koje „„nije obilovalo samo nadmenim političarima““. I kada su se pojavljivali „„još nadmeniji istoričari““ sa ništavnim floskulama, u zemlji orobljenoj od sebe same, sa otužno moćnim i prljavim lažovima ogrezlim u nasilju i korupciji, od ćardžija i usitnjeno povezanih licemernih kameleona u grupnom portretu kriminogenog kapitalizma.Anabela je lice u ozarenju romana.
Da li je roman Oči boje neba tumaranje po prošlosti u potrazi za izgubljenim vremenom da bi uspomenama pravdali lica u ogledalima koja nas upitno sustižu? Jeste. Ne da smo podosta obmanuti, nego smo podosta i sami, da li samo nehotice, kumovali krivnjama koje se kadikad teško daju ispraviti.Moglo bi se kazati da je ovo romaneskno štivo i lamentovana zagledanost u biće i nemoć bića pred naglom bujicom ništavila. U celini uzev rukopis je u samoj reminiscenciji glavnih junaka romana (Nemanja, Milena, Dalibor, Anabela) nužno opervažen istorijskom faktografijom. „„Svaka budućnost koja dospe na krilima euforije, tipičnog stanja duha u nas, tim istim krilima odleprša u prošlost po kojoj tumaramo tražeći izgubljeno““ zapisuje M. Dalmacija objašnjavajući umnu gestu Dalibora, profesora istorije, negdašnjeg ilegalca crvenih.Životno pletivo Anabele (ljubav u trajanju nje i Dalibora) svilenim nitima vezuje lica pričom o ljudima i njihovim ćudima u teškim, dobrim i zlim vremenima (Tomas Švajcer, Frida, Gerhard). Anabelu, iz crnog vagonskog transporta ka Berlinu spasava savest i brižnost šefa stanice u Grinbadenu. Voljom Fride i Gerharda, potonja studentkinja germanistike, preživeće Drugi svetski rat u njihovoj seoskoj kući.Dobri i ljudi plemenitog duha su u prvom planu ovoga romana koji je, tu i tamo, obojen svetlo-patetičnim nijansama.Moglo bi se, uzgred, kazati da je ovaj roman i neka vrsta familijarne sage.Romaneskna priča o Anabeli je sudbinska ispovest o jednoj zemlji koje više nema, o licima sa iskidanim fotografijama i pasportima uniženim do blatnog gliba i bola, o podlim i podmuklim intrigama zlih spodoba, o gadnim mučninama koje seju suludo narcisoidni doušnici, o zanosima i pobedama sručenim u ponor poraza u doba koje „„nije obilovalo samo nadmenim političarima““. I kada su se pojavljivali „„još nadmeniji istoričari““ sa ništavnim floskulama, u zemlji orobljenoj od sebe same, sa otužno moćnim i prljavim lažovima ogrezlim u nasilju i korupciji, od ćardžija i usitnjeno povezanih licemernih kameleona u grupnom portretu kriminogenog kapitalizma.Anabela je lice u ozarenju romana.
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na veb-sajtu ananas.rs, kompanija Ananas može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj, putem "kolačića" (eng. "cookies").