

O knezu Lazaru
Brend:Delfi
Prodavac:Talija izdavaštvo
1.290RSD

Ananas. Broj 1 e-trgovac u Srbiji.
Najbolji odnos cene i kvaliteta za 2025/2026 od strane ICERITAS.
Ilarion Ruvarac (1. septembar 1832, Sremska Mitrovica — 8. avgust 1905, manastir Grgeteg) je bio srpski istoričar, sveštenik, arhimandrit fruškogorskog manastira Grgeteg, rektor Karlovačke bogoslovija i akademik. Smatra se jednim od osnivača kritičkog pravca u srpskoj istoriografiji. Prema izboru SANU ubrojan je među 100 najznamenitijih Srba.
Ruvarac se još kao mladić interesovao za srpsku istoriju, ali nije se školovao za istoričara već za pravnika i bogoslova. Ipak, Ruvarac je usvojio najvažnije postavke istorijskog metoda koji je razvio nemački istoričar Leopold Ranke, ali je i sam razumeo važnost izvora sa kojima se sretao u izučavanju srpske istorije. U svom velikom opusu, Ruvarac je tretirao teme različitog obima i različite kompleksnosti. Naročito su ga zanimala teška pitanja iz srpske istorije čijem je rasvetljenju značajno doprineo. Ruvarac je značajan kao predstavnik kritičkog pravca u srpskoj istoriografiji koji je dao ključan doprinos u njegovoj afirmaciji u odnosu na romantičarsku istoriografiju.
Ruvarac je svoje rezultate uglavnom saopštavao u obliku analitičkih rasprava sa brojnim digresijama po čemu predstavlja jedinstvenu pojavu u srpskoj istoriografiji. Nastojao je da bude istraživač izvora, a ne pisac sintetičkih pregleda istorije. I pored toga što je njegov strogo kritički metod odigrao veliku ulogu u razvoju srpske istoriografske misli, njegova kritika je često u potrazi za istorijskom činjenicom zanemarivala umetničke i idejne vrednosti starih srpskih tekstova, što je uticalo da i pojedini kasniji istraživači te vrednosti zanemaruju.
Ruvarac se još kao mladić interesovao za srpsku istoriju, ali nije se školovao za istoričara već za pravnika i bogoslova. Ipak, Ruvarac je usvojio najvažnije postavke istorijskog metoda koji je razvio nemački istoričar Leopold Ranke, ali je i sam razumeo važnost izvora sa kojima se sretao u izučavanju srpske istorije. U svom velikom opusu, Ruvarac je tretirao teme različitog obima i različite kompleksnosti. Naročito su ga zanimala teška pitanja iz srpske istorije čijem je rasvetljenju značajno doprineo. Ruvarac je značajan kao predstavnik kritičkog pravca u srpskoj istoriografiji koji je dao ključan doprinos u njegovoj afirmaciji u odnosu na romantičarsku istoriografiju.
Ruvarac je svoje rezultate uglavnom saopštavao u obliku analitičkih rasprava sa brojnim digresijama po čemu predstavlja jedinstvenu pojavu u srpskoj istoriografiji. Nastojao je da bude istraživač izvora, a ne pisac sintetičkih pregleda istorije. I pored toga što je njegov strogo kritički metod odigrao veliku ulogu u razvoju srpske istoriografske misli, njegova kritika je često u potrazi za istorijskom činjenicom zanemarivala umetničke i idejne vrednosti starih srpskih tekstova, što je uticalo da i pojedini kasniji istraživači te vrednosti zanemaruju.
