

Mistično predanje Egipta

Ananas. Broj 1 e-trgovac u Srbiji.
Još u antičko doba vladalo je uverenje da je Egipat izvor mudrosti celog sveta i uporište mističnog, hermetičkog znanja. Tako je započela tradicija koja i danas živi. Knjiga „Mistično predanje Egipta“ prati razvoj egipatskih ezoteričnih učenja od „Knjiga večitog života“, napisanih u egipatskom Novom kraljevstvu, preko kosmopolitske Aleksandrije sve do današnjih dana. Uticaji se mogu videti u astrologiji i magiji Kasnog perioda, u verskim grupama gnostika, hermetista i alhemičara u ptolomejskoj Aleksandriji i u filozofiji neoplatonizma, koja je iz spoja grčke filozofije sa egipatskom tradicijom procvetala u vreme Rimske vladavine. Neoplatonizam je u ranom Srednjem veku bio integrisan u hrišćanska učenja kapadokijskih „otaca“, a nekoliko vekova kasnije inspirisao je osnivanje Platonske akademije u Firenci. Aleksandrijska učenja, sadržana u knjigama Hermesa Trismegista, stekla su izuzetnu popularnost u renesansnoj Italiji i postala su osnov za intelektualne pravce koji su usledili, naročito za romantizam 18. i 19. veka. Teozofija i antropozofija ranog 20. veka su u velikoj meri koristile egipatske simbole za svoje teorije, a Jungova psihoanaliza je u alhemiji prepoznala neke od osnovnih principa za svoje postulate. Egipatski motivi su i danas prisutni u stripovima, časopisima, filmovima i reklamama svuda oko nas. Vizuelni simboli, takozvani „emojis“, na mobilnim telefonima se svakodnevno kombinuju s fonetskim znacima na isti način kao u egipatskom hijeroglifskom pismu, potvrđujući Geteovu teoriju da svet treba da „razmišlja hijeroglifski“. U 21. veku hermetizam nudi duhovni preobražaj i toleranciju kao protivtežu fundamentalizmu. Stoga novi pokret „Zelenih hermetista“ poziva na obnavljanje alhemije i hermetizma kao „duhovnog imunog sistema“, koji je neophodan u savremenom svetu.
