

Milunka Savić – Vitez Karađorđeve zvezde i Legije časti
Brend:Izdavačka kuća Prometej
Prodavac:DELFI KNJIŽARE
1.200RSD

Ananas. Broj 1 e-trgovac u Srbiji.
Najbolji odnos cene i kvaliteta za 2025/2026 od strane ICERITAS.
Vitez Karađorđeve zvezde i Legije časti
Najpoznatija i najhrabrija među ženama ratnicama sigurno je Milunka Savić. Kao dobrovoljac borila se u Balkanskim i Prvom svetskom ratu od 1912. do 1918. godine, bila primer smelosti i junaštva u opasnim i teškim borbama s neprijateljem. Nije odustajala ni posle ranjavanja, već se nakon oporavka iznova vraćala u borbeni stroj. O njenom junaštvu i spretnosti u rukovanju bombama čulo se i u savezničkim jedinicama; poštovali su je i uvažavali i visoki vojni rukovodioci kao što su admiral Emil Geprat, generali Moris Saraj, Franše d’Epere, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, vojvoda Živojin Mišić…
Francuzi su je između dva rata zvali da se preseli u Francusku i dobije francusku vojnu penziju. Odbila je taj poziv i izabrala da živi i radi u Beogradu i Srbiji. Kraljevina Jugoslavija bi se setila Milunke samo povodom nekih proslava i jubileja na kojima su generali i ministri pričali o njenom junaštvu u ratovima od 1912. do 1918.
Priznanje od naše države Milunka Savić dobila je tek 40 godina posle smrti kada su njeni posmrtni ostaci premešteni u Aleju zaslužnih građana uz najviše državne i vojne počasti. Tako je nepravda prema Milunki Savić, delimično, posthumno, ispravljena.
Kako su me ranjenu negovali u Bizerti! U
mojoj sobi nije se moglo okrenuti od cveća,
pomorandži i čokolada, što su mi donosile
francuske gospođe i oficiri. Često me
je obilazio i francuski komandant, stari
i sedi admiral Emil Geprat. Jednoga dana
dođe francuski komandant, sedi admiral
Geprat, sede pored moje bolesničke
postelje, pomilova me očinski i reče:
– Sine, ozdravi što pre,
Francuska te moli…
Najpoznatija i najhrabrija među ženama ratnicama sigurno je Milunka Savić. Kao dobrovoljac borila se u Balkanskim i Prvom svetskom ratu od 1912. do 1918. godine, bila primer smelosti i junaštva u opasnim i teškim borbama s neprijateljem. Nije odustajala ni posle ranjavanja, već se nakon oporavka iznova vraćala u borbeni stroj. O njenom junaštvu i spretnosti u rukovanju bombama čulo se i u savezničkim jedinicama; poštovali su je i uvažavali i visoki vojni rukovodioci kao što su admiral Emil Geprat, generali Moris Saraj, Franše d’Epere, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, vojvoda Živojin Mišić…
Francuzi su je između dva rata zvali da se preseli u Francusku i dobije francusku vojnu penziju. Odbila je taj poziv i izabrala da živi i radi u Beogradu i Srbiji. Kraljevina Jugoslavija bi se setila Milunke samo povodom nekih proslava i jubileja na kojima su generali i ministri pričali o njenom junaštvu u ratovima od 1912. do 1918.
Priznanje od naše države Milunka Savić dobila je tek 40 godina posle smrti kada su njeni posmrtni ostaci premešteni u Aleju zaslužnih građana uz najviše državne i vojne počasti. Tako je nepravda prema Milunki Savić, delimično, posthumno, ispravljena.
Kako su me ranjenu negovali u Bizerti! U
mojoj sobi nije se moglo okrenuti od cveća,
pomorandži i čokolada, što su mi donosile
francuske gospođe i oficiri. Često me
je obilazio i francuski komandant, stari
i sedi admiral Emil Geprat. Jednoga dana
dođe francuski komandant, sedi admiral
Geprat, sede pored moje bolesničke
postelje, pomilova me očinski i reče:
– Sine, ozdravi što pre,
Francuska te moli…
