Milovan Đilas kao paradigma

Dvadeseti vijek je donio velike revolucije i pokušaje da se realizuje komunistička ideja, i da se odgovori na mnoga istorijska pitanja koja su se u vezi sa tim postavljala. Samo ljudi velikog duha i uma mogli su da se upuste u takve izazove. Đilas je jedan od njih. Ušao je u bitke otvoreno i hrabro, i mnoge od njih izgubio, ali je rat dobio. Njegovu misao, poglede i stavove život je potvrdio, i prepustio ih vremenu da ih nosi dalje.Sasvim suprotan Titu, koji je nadređivao svoje interese nad opštim, Đilas ih je podređivao. Nije se kolebao da podnese i najveće žrtve kako bi svojim životom, radom i sudbinom ukazao na greške kojima se ide, i puteve kojima bi trebalo ići.To mu je donijelo ime disidenta i jeretika, ali i svjetsku slavu odvažnog pregaoca punog integriteta, koji je imao dovoljno snage da prekretnički djeluje na poimanje karaktera staljinističkog realsocijalizma - ne kao ideala, nego kao izopačenja kroz koje se pokušalo ostvarenje Marksove ideje o besklasnom društvu.Kao pozitivna ličnost Đilas može svojim primjerom i djelom samo da ohrabruje, da jača moral ljudi, da ih usmjerava na pozitivne aspekte života, i da ukazuje na vječitu maksimu da veliki podvizi i djela dolaze samo sa velikom posvećenošću i požrtovanjem, sa borbom za istinske vrijednosti i humanističke ciljeve.