Kintsugi tijela

Stil Senke Marić je poetičan i minimalističan, a pripovijedanje se ostvaruje realističkim prosedeom romana pisanog tijelom. Junakinja romana vodi privatni rat protiv bolesti, ali ovo nije knjiga samo o bolesti, nego je ovdje riječ o borbi za dostojanstvo, čulnost i eros. Nije dovoljno reći da je ovo zaista borben tekst, njegov užitak se krije i u poetskim opservacijama u kojima je potez hirurga ples kista po slikarskom platnu. Međutim, dovoljno je reći da je Kintsugi tijela hrabra knjiga pisana vlastitim iskustvom koje nam nudi toliko potrebnu nadu u pobjedu života nad smrću.– Faruh ŠehićRoman Senke Marić je nežan i borben, tužan, ali nimalo patetičan, njega konstituiše jedan nesvakidašnje snažan narativ o slabosti. U njemu caruje bolesno telo koje lucidno misli i duboko oseća, koje ume da bude i pobedničko i groteskno, a o tom se telu izjašnjava svesno sapet jezik koji čvrsto spreže sećanja i čitanja, terapije i operacije u staccato rečeničnu artikulaciju. Senka Marić se ne da širini, odupire se iskušenju ekstenzivnosti sabrano i spremno, naraciju skuplja i sažima, ne dozvoljavajući da se isečak ličnog iskustva pretoči u hroniku, roman-reku niti u nepregledno samosažaljenje autobiografije.– Vladislava Gordić Petković