Prolaženje kroz poeziju Anastasije Gavrilović slično je trenucima izluđujuće sporih zalazaka sunca nad metropolama, srceparajuće lepote i neshvatljivih boja − koji te mrve. Ipak, znaš da se sva ova polihromna eksplozija rađa iz hemija komplikovanih imena, da svetlost koja prolazi kroz pakao najotrovnijih ispusnih gasova pronalazi svoj način da se igra fatamorgane. Takođe, znaš da će te sve ove supstance na kraju ubiti, u najperverznijoj transakciji. Zato Industrija smirivanja odraslih ima monolitnu snagu – usuđujem se da kažem – referentne knjige.