ISTORIJA U SAMOM JEZGRU JEZIKAĆutanja iz Gore Mirka Demića prvi su deo petoknjižja u kome slede već objavljene knjige: Molski akordi (2008, 2009, „„Andrićeva nagrada““), Ataka na Itaku (2015), Trezvenjaci na pijanoj lađi (2010, nagrada „„Dejan Medaković““) i Po(v)ratnički rekvijem (2012).Petrova gora je glavni junak ove fantazmagorije, kako mitska tako i stvarna, čija se istorija prati od predrimskog i rimskog doba, sve do savremenosti. Raspliću se predanja o njenom postanju i poreklu imena, uz narodnu pesmu o nastanku i nestanku Petrove gore.Roman pratimo kroz svesti tri pripovedača: Leša Samouka, poslednjeg krajiškog proroka, čiji glas istovremeno i otvara i zatvara ne samo svako poglavlje već i čitavo petoknjižje svojevrsnim „„Epilogom koji je na početku““ upraviteljku sanatorijuma, koja progovara u „„Prologu, koji je na kraju““ i naratora centralne priče.U Ćutanjima iz Gore mešaju se beskonačne polemike Adama i Adame, prvih ljudi, glasovi vrhovne sveštenice Kolapljana i rimskog legionara, glasovi ruke i glasovi pepela, ispovesti duša i ispovesti tela, braće i razbraće, političkih protivnika i koalicionih saboraca, svedočanstva patrijarhove glave i patrijarhovog trupa, Nikog i ničega i Nekog i nečega, Duše i tela, Petra i Pavla, večne polemike igumana i kralja...Dva ugaona stuba ove priče čine dva stvarna i mitska Petra jedan je Petar Svačić, poslednji hrvatski kralj, po kojem je, prema hrvatskoj verziji, Petrova gora i dobila ime, dok se druga, srpska verzija, za rodonačelnika poziva na kaluđera Petra, tvorca života. Obojici je zajednički grob – Petrova gora.Miting iz 1990. godine održan na Petrovoj gori, nije pustio duhove iz boce, već duhove mrtvih iz Gore, nagoveštavajući neizvesnu budućnost živih, što se pokazalo u knjigama koje iza Ćutanja iz Gore slede.
ISTORIJA U SAMOM JEZGRU JEZIKAĆutanja iz Gore Mirka Demića prvi su deo petoknjižja u kome slede već objavljene knjige: Molski akordi (2008, 2009, „„Andrićeva nagrada““), Ataka na Itaku (2015), Trezvenjaci na pijanoj lađi (2010, nagrada „„Dejan Medaković““) i Po(v)ratnički rekvijem (2012).Petrova gora je glavni junak ove fantazmagorije, kako mitska tako i stvarna, čija se istorija prati od predrimskog i rimskog doba, sve do savremenosti. Raspliću se predanja o njenom postanju i poreklu imena, uz narodnu pesmu o nastanku i nestanku Petrove gore.Roman pratimo kroz svesti tri pripovedača: Leša Samouka, poslednjeg krajiškog proroka, čiji glas istovremeno i otvara i zatvara ne samo svako poglavlje već i čitavo petoknjižje svojevrsnim „„Epilogom koji je na početku““ upraviteljku sanatorijuma, koja progovara u „„Prologu, koji je na kraju““ i naratora centralne priče.U Ćutanjima iz Gore mešaju se beskonačne polemike Adama i Adame, prvih ljudi, glasovi vrhovne sveštenice Kolapljana i rimskog legionara, glasovi ruke i glasovi pepela, ispovesti duša i ispovesti tela, braće i razbraće, političkih protivnika i koalicionih saboraca, svedočanstva patrijarhove glave i patrijarhovog trupa, Nikog i ničega i Nekog i nečega, Duše i tela, Petra i Pavla, večne polemike igumana i kralja...Dva ugaona stuba ove priče čine dva stvarna i mitska Petra jedan je Petar Svačić, poslednji hrvatski kralj, po kojem je, prema hrvatskoj verziji, Petrova gora i dobila ime, dok se druga, srpska verzija, za rodonačelnika poziva na kaluđera Petra, tvorca života. Obojici je zajednički grob – Petrova gora.Miting iz 1990. godine održan na Petrovoj gori, nije pustio duhove iz boce, već duhove mrtvih iz Gore, nagoveštavajući neizvesnu budućnost živih, što se pokazalo u knjigama koje iza Ćutanja iz Gore slede.
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na veb-sajtu ananas.rs, kompanija Ananas može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj, putem "kolačića" (eng. "cookies").