Crveni ocean, knjiga 2

Padamo - prestrašeno reče Zorana. - Ništa zato - odvrati on u hitrom svom poslu. - Ne bojte se, samo je propeler pogođen, nećemo potonuti. Zrak oko njih zvižduka, krilatica pada postepeno sve niže i Zorana gleda kako se sve više približuje moru. Sjedi bešćutna i samo gleda Bojana i borbu s prostrijeljenim strojem. I dosegoše more - i padoše u valove. Voda prsne, krilatica se zadrži nad vodom. Dvije male zrakoprazne ladice što su prikovane ispod obih krila zadržaše ih nad vodom. Zorana se osvijesti i razabere da Bojan nešto hitno radi, ali nije mogla da razabere što, tek osjeti da se je najednom krilatica uzbibiala i počela ploviti površinom vode i hrliti naprijed poput strijele.