Knjiga Brak crvenih ribica meksičke autorke Gvadalupe Netel jeste neobična tematska zbirka priča, zasnovana na analogijama i kontrastima između života ljudi i životinja, pa čak i ljudi i gljiva. Obuhvata pet priča u kojima se egzistencijalne krize junaka redom povezuju sa životima riba, bubašvaba, mačaka, gljivica i zmija. Tim postupkom autorka dovodi u sumnju mogućnost ljudskog uticaja na vlastitu sudbinu i otvara uvid u nesvesnu, a ponekad i mračnu stranu ljudske psihe.Priče se odlikuju svedenim jezikom i stilskom elegancijom, univerzalnošću motiva poput nesrećne ljubavi i odrastanja, momentima poetičnosti iznaženim u svakodnevnici, no u isto vreme uobičajena percepcija stvarnosti je u njima destabilizovana prenošenjem ljudskih nemira na životinje, u kojima junaci traće odraz sopstvenih patnji i odgovor na svoje životne dileme. Životinje su ovde ožalošćene, a ljudi poživotinjeni, pri čemu se ljudska samosvest i volja najednom čine krhkim i varljivim, izneveravajući uvreženu predstavu o našoj nadmoći kao vrste.Tako se, na primer, postepeno propadanje jednog braka najpre očituje u žestokim okršajima para akvarijumskih ribica, likovi priče „„Ratovanje po smehu““ vode nemilosrdnu borbu protiv bubašvaba koje unose pometnju u prividni sklad jednog bogatog buržujskog doma, a junakinja „„Gljivica““ razvija bizaran emotivni odnos prema svojoj vaginalnoj infekciji pošto samu sebe doživljava kao parazita u ljubavi.„„Brak crvenih ribica je vrlo suptilan prikaz ljudskih nedaća i strahova, lišen svake visokoparnosti i moralisanja, saosećajan prema likovima i nenametljivo kritičan prema društvenim odnosima, u kome ponajviše očarava sámo autorkino umeće pripovedanja.““– Ana MarkovićGvadalupe Netel (1973) istaknuta je meksička književnica čija je proza prevedena na 17 svetskih jezika. Čitalačku publiku osvojila je romanima Telo u kome sam se rodila (2011) i Posle zime (2014), za koji je dobila nagradu „„Eralde““, kao i zbirkama priča Latice i druge nelagodne priče (2008) i Brak crvenih ribica (2013), za koju je dobila prestižnu nagradu za kratku prozu „„Ribera del Duero““.
Knjiga Brak crvenih ribica meksičke autorke Gvadalupe Netel jeste neobična tematska zbirka priča, zasnovana na analogijama i kontrastima između života ljudi i životinja, pa čak i ljudi i gljiva. Obuhvata pet priča u kojima se egzistencijalne krize junaka redom povezuju sa životima riba, bubašvaba, mačaka, gljivica i zmija. Tim postupkom autorka dovodi u sumnju mogućnost ljudskog uticaja na vlastitu sudbinu i otvara uvid u nesvesnu, a ponekad i mračnu stranu ljudske psihe.Priče se odlikuju svedenim jezikom i stilskom elegancijom, univerzalnošću motiva poput nesrećne ljubavi i odrastanja, momentima poetičnosti iznaženim u svakodnevnici, no u isto vreme uobičajena percepcija stvarnosti je u njima destabilizovana prenošenjem ljudskih nemira na životinje, u kojima junaci traće odraz sopstvenih patnji i odgovor na svoje životne dileme. Životinje su ovde ožalošćene, a ljudi poživotinjeni, pri čemu se ljudska samosvest i volja najednom čine krhkim i varljivim, izneveravajući uvreženu predstavu o našoj nadmoći kao vrste.Tako se, na primer, postepeno propadanje jednog braka najpre očituje u žestokim okršajima para akvarijumskih ribica, likovi priče „„Ratovanje po smehu““ vode nemilosrdnu borbu protiv bubašvaba koje unose pometnju u prividni sklad jednog bogatog buržujskog doma, a junakinja „„Gljivica““ razvija bizaran emotivni odnos prema svojoj vaginalnoj infekciji pošto samu sebe doživljava kao parazita u ljubavi.„„Brak crvenih ribica je vrlo suptilan prikaz ljudskih nedaća i strahova, lišen svake visokoparnosti i moralisanja, saosećajan prema likovima i nenametljivo kritičan prema društvenim odnosima, u kome ponajviše očarava sámo autorkino umeće pripovedanja.““– Ana MarkovićGvadalupe Netel (1973) istaknuta je meksička književnica čija je proza prevedena na 17 svetskih jezika. Čitalačku publiku osvojila je romanima Telo u kome sam se rodila (2011) i Posle zime (2014), za koji je dobila nagradu „„Eralde““, kao i zbirkama priča Latice i druge nelagodne priče (2008) i Brak crvenih ribica (2013), za koju je dobila prestižnu nagradu za kratku prozu „„Ribera del Duero““.
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na veb-sajtu ananas.rs, kompanija Ananas može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj, putem "kolačića" (eng. "cookies").