172. avijacijski puk

Puk je formiran 1944. godine u Novom Sadu kao 111. lovački avijacijski puk i odmah je uveden u borbena dejstva na Sremskom frontu. Fascinantna su svjedočanstva o prvim borbenim letovima koje su izvršili piloti puka, a posebno Andrija Brajović, Radovan Daković i Đorđe Đurišić, inače sve trojica Crnogorci. Od Novog Sada preko Sombora puk je prebaziran u Skoplje i preimenovan u 94. avijacijski puk. Nakon toga dijelom je prebaziran u Cerklje u Sloveniji i preformiran u 172. lovačko-bombarderski avijacijski puk. Nakon Cerklja 18 godina je bazirao u Zadru, a od decembra 1968. godine, pa sve do rasformiranja 2006. godine, bazirao je u (Titogradu) Podgorici. Dobro je što nekadašnji komandant puka (sada general u penziji) otkriva autentična svjedočanstva o jednomjesečnoj „borbi“ 1975. godine sa NLO-om iznad Crne Gore. U suštini to je bila borba bez borbe, a u koju se bila uključila država sa svojim najjačim sistemima. Kažem „borba bez borbe“ iz razloga što i poslije toliko godina, o ovom slučaju, ni danas nam ništa nije jasnije nego što je bilo tada. Zbog toga i vrijedi otvarati ovakva pitanja. I zato, knjige (kao što je monografija 172. avijacijskog puka), u kojima su autentična svjedočenja o jednom vremenu i ljudima u njemu, će imati sve veću vrijednost. One su nasušna potreba, jer nije mali broj onih knjiga kojima se istorija falsifikuje. U cilju pranja nečijih biografija.